Prema pričanju nekolicine starih građana Breze, prvu fudbalsku loptu u Brezu donio je neki Čeh, tada predradnik u Rudniku, negdje oko 1919. godine i pocijepali su je Anto Barbarić i njegovi vršnjaci na poljanama oko rudarskih kolonija. Do osnivanja prvog fudbalskog kluba sigurno je pocijepano još nekoliko fudbalskih lopti te je tako, polako ali neumitno, fudbal postajao sve popularniji, a loptu je jurilo sve više mladića iz Breze. Prvi zvanično osnovan fudbalski klub u Brezi bio je Hrvatski športski klub "Građanski" osnovan 1924. godine, a 11 godina kasnije, 1935. ovaj klub promijeniće ime u "Brezanski sportski klub", skraćeno "BSK" i ovo će ime zadržati sve do početka II svjetskog rata. Ne zna se pouzdano ko je osnivač kluba - neka samozvana grupa entuzijasta, ljubitelja fudbalske igre ili je pak klub formiran pod uticajem nekog ranije osnovanog društva, kao npr. društva "Hrvatska radnička organizacija" ili društva "Soko". O tome nema nikakvih pisanih dokumenata, pa čak ni tragova u sječanjima najstarijih žitelja Breze koji su se bavili fudbalom. Kao i svi slični klubovi u manjim mjestima i "Građanski" se stalno borio sa materijalnim teškoćama. Troškove nabavke opreme, zakupnine za igralište, putovanja i boravka u drugim mjestima za vrijeme odigravanja utakmica snosili su sami igrači, izdvajajući novac od svojih skromnih rudarskih zarada. Tek od 1935. godine, kada klub mijenja ime u "BSK", klub je novac potreban za nabavku opreme i osnovne aktivnosti kluba obezbjeđivao i organizovanjem sijela, tombole i drugih sličnih oblika zabave, što je bila praksa i fudbalskih klubova u Varešu, Podlugovima, Ilijašu i Visokom. Prvo fudbalsko igralište u Brezi bilo je u Sutješkom polju, iznad prve željezničke stanice, na mjestu gdje se danas nalazi zgrada Gimnazije. Kasnije će to biti i dosta strma livada na Banjevcu, ispod nekadašnje Bilbijine kuće, u čijem podrumu je bila klubana. Igralište je bilo karakteristično i zbog činjenice da je lopta šutirana sa 'penala' na gol koji se nalazio na nižoj strani igrališta redovno završavala iznad prečke, tako da se ni domaći, a ni gostujući igrači nisu mnogo brinuli ako je protiv njih dosuđen jedanesterac pred ovim golom. Obično se govorilo: "Ne boj se penala na donjem golu - svaka lopta ide nebu pod oblake." Prvu garnituru novih dresova, tradicionalne zeleno-crne boje, kao i nešto druge opreme, klubu je poklonio neki Ivo Zloušić, koji je od oca naslijedio pilanu u Dabravinama, nedaleko od Breze. Priča se da je Ivo Zloušić bio veliki ljubitelj fudbala, da je redovno dolazio na sve utakmice koje je su se igrale u Brezi i da je išao na utakmice i kada je BSK igrao u susjednim mjestima, ali da ga niko nikada nije vidio da je sam bilo kada šutirao fudbalsku loptu. Kasnije je u nekoliko navrata kupovao lopte i BSK-u, ali i drugim manjim klubovima po okolnim mahalama, tzv. mahalskim klubovima. U periodu između 1935. i 1941. godine bavljenje fudbalom postajalo je sve masovnije, i po mahalama niče više klubova, ali su oni bili sezonskog karaktera. Klubovi su bili aktivni i igrali su utakmice uglavnom samo za vrijeme ljeta, dok su đaci bili na feriju, a imali su nazive kao npr. 'Rudar', 'Sutješčica', 'Brezanka', 'Križ', 'Banjevac' itd. Ovi klubovi su organizovali međusobna takmičenja turnirkog karaktera, povremeno je ovu organizaciju preuzimao i sam BSK. Sami klubovi imali su vrlo skromnu opremu, ponekad samo loptu, a ni to baš uvijek, pa se lopta pozajmljivala od onih koji su je imali. Za skoro dvije decenije rada i aktivnog djelovanja fudbalskog kluba 'Građanski', a zatim i BSK-a u gradu uglja na rijeci Stavnji odigran je veliki broj utakmica, kako u Brezi, tako i u susjednim mjestima, ali o tome nema sačuvane arhivske građe, sječanja živih učesnika blijede, a i njih je sve manje. Ipak, pouzdano se zna da su i 'Građanski', a kasnije i BSK, igrali utakmice u Vareš Majdanu, Varešu, Podlugovima, Ilijašu, Semizovcu, Visokom, Kaknju, ali i u Zenici, Zavidovićima i Travniku, a klubovi iz ovih mjesta bili su česti gosti u Brezi. Posebno dobri i prijateljski odnosi održavani su sa fudbalskim klubovima 'Zrinski' iz Vareša i 'Metalac' iz Vareš Majdana, kao i FK 'Rudar' iz Kaknja. Proljeće 1945. godine u Brezu je donijelo dugo čekanu slobodu i jedan zeleno-crni cvijet - FK 'Rudar' koji nastavlja sve ono što su započeli 'Građanski' i BSK. 

Kako je nastao današnji Rudar